Ti i Ja
Ti i JaJedna sasvim obična misaoNapokon samiNaša noćTihi noćni satNa samom rubu modrine nebaPredajemo se tom vjetrušto oduvijek nas spaja …I stapa se ,nestaje bez otporaU tom moru naših snovaM.K
Ti i JaJedna sasvim obična misaoNapokon samiNaša noćTihi noćni satNa samom rubu modrine nebaPredajemo se tom vjetrušto oduvijek nas spaja …I stapa se ,nestaje bez otporaU tom moru naših snovaM.K
Zarobi nas vrijeme trajanje trenutka, u tom postanju mi smo dio igre duha, i duše naše znaju da nema kraja. Mada tijela nam to zaborave često mi odlutamo neznanim stazama, oduvijek bogatiji za ljubav i trajemo u ovom vremenu nesklonom ljubavi .
Rekla mi jeTi stranče ,koji ne vidištaj mrak i tu tamu koja te preuzimaoblači tvoje tijelo i duhUpali još jednu lampu vječnostiZamijeni te suze za osmijeh njenpobijedi taj strah za nadu .Jer ona je tvoja bila i biti četi to osjećaš i znašto ti daje snagujer ona je tia ti si onakao nekadkao prijeona je…
Bilo je to poput sna. U kojem ne znajući. Dodirnuh te . Zavoljeh . Zauvijek stopih se sa tobom.
Volio bih samo maloproviriti u svijet proslosti.U vrijeme kada sam te znaoPomirisati ljeto i te sjetne daneosjetiti ljubav,dodirnuti tebe…Ne trazim mnogosamo minutu dvijeda budem tamogdje nitko bio nije.Samo zrno magijei bit cu tamo,Pokucat ću na vrata snova,na vrata prošlosti,osjetiti opet tvoje oci.I ljubav koja se u njima krije.Bit cu opet tamo,tamo gdje nitko bio nije.Postoji…
Ta ugoda u srcu.Ta strast u duši.Neka sloboda u sebi.Neko pripadanje ,a ne posjedovanje…Ona koja daje a ne uzima.Ljubav !.Znaš li ti što je ljubav?Pitam te.Osjećaš li njezinu biti u njoj samo svojepostojanje ….Ljubav….Da upravo talaka i čistavječna…Ljubav
Usnuh tu ljubav tvoju..Tebe,koja topiš dušu moju..Na tom rubu zvijezdešto sjaji…I taj mjesec što nas obasja..Dok crtam rubom tvojih usanapoljubac mek..Zagrlih te ..I na zemlju kleknuh pustu,u molitvi toj ime ti izustih..Zvjezda si što gori..Magla što u moje srce se splela..U nutrini svojojšapućem ti..Ja te ljubim..Mada znamda to samo san je ..da te gubim…
Ta neka tugašto u riječi miruje…U tom stihu što ga nema…I ta pjesma o tebišto nijema osta…Ta želja i nedostajanjekoja tišinu tvoju,u uzdah moj pretvara…
Često zamišljam to beskrajno nebo i tebe sjajno zvjezdo moja , sjedeći na klupi u čistoj samoći. Čekam i snijem. U snu ,jesen i ti . Držah tvoje ruke ispunjene toplinom. Na tom putu u beskraj . Dodir je to ljubavi ili ta vječnost kojoj duša čezne? Mada naizgled izgleda poput sna .Znam!! Samo jesen…