Otvorih prozor , gledam u tu mračnu daljinu, u tu začudo toplu zimsku noc. Miriše na tugu , pustoš, na neutješnost. i tu prazninu koja me ispunja od kada te nema ...

Tišino moja sjajna i čista ... Goriš poput vatre u meni .. Plamen je to vječni ... Tvoja me ljubav bez daha ostavlja. Dok stojim zagrljen tvojom čežnjom i slutnjom . Zanos je to ljubavi naše ... Naše vrijeme u ovaj kasni sat . Vrijeme kada sretnu se ljubav moja i ljubav tvoja u tom svemiru ljubavi naše ....

Nekad imam osjećaj da sam ja jedina osoba na svijetu koja ima toliko neizrečiv broj gluposti, nerješenosti, zbunjenosti i neizvedivih ideja u glavi. !!!!!!!

Ti moja si ljubav, a ljubav je snaga. Snaga koja pobjeđuje sve u toj bezobzirnoj buci i užurbanosti svijeta.. Ljubav, taj osjećaj koji nas ispunjava, čini potpunima, upravlja sudbinom. Ljubav koja nije stvorena za tugu ,patnju ,bol nego za sreću tvoju i moju … Ljubav je to kojom Volim te..

Ti moja malena sa druge strane neba, gdje ne postoje sjene ove udaljenosti. Kotrljaju se obrisi duša naših, tamo gdje žive naše prošlosti ,naše uspomene. Daleko od prašnjavih puteva stvarnosti, tamo gdje ne postoje riječi... Nego srca i duše pričaju, i ptice rajske daljinu ne dosežu.... Tek misli utkane u srcu našem putuju, dalekim prostranstvima duše moje i tvoje, u vrtovima beskraja gdje zvijezde tkaju jutra... Pronaći ću ka tebi put,na kraju jednog dana na kraju jednog novog sutra.. Tamo sa druge strane ovog našeg neba, u sazviježđu snova naših ,gdje poljubac traje vječno gdje miruje mjesec u krilu tvom.. Gdje postojiš kao zvjezda sjajna što nebo dotiče.. Osjećam tvoje ruke,taj čaroban dodir što sva čula moja budi u igri probuđenog vjetra,milovane kose tvoje... I poljubac tvoj u ovim kapima kiše koje padaju sada na moje lice.. Kad utihne život i koraci stanu ja ču te čekati sa druge strane neba,na našim livadama cvjetnim, zagrljajem snova kada misli nestanu,a ti legneš u zagrljaj moj opijena mirisom te ruže ...Tada čujem kako dišeš, tvoje tijelo pored mene,mirisno ,ljubim te u dodiru želja...Ta svijeta naša dva, nježno poput leptirovih krila ponekad ljubav kao, Nestvarna ti Nestvaran ja

Volio bih ! Da ovaj život ispriča ti priču o nama , u kojoj ćeš me upoznati .. Spoznati sve ono što mislim o tebi .. Da stanuješ tamo gdje te volim jako i bezuvjetno. Neka život bude svjedok da bila si mi sve. Da u sutonima nekih noći ,kroz dodir usana naših, naših čarobnih dodira ruku, zagrljaja ,osmijeha i svih onih sitnih radosti, spoznaš nas u tom beskraju neba ... U jednom otkucaju našeg trena u tom beskraju ,na ovoj planeti gdje jednom smo se sreli ...

I svake noći,kao razbojnik,gladan i žedan tebe . Dolazim ti u pohode,u te predivne tvoje snove . Da ti srce ukradem iz grudi,to predivno srce koje sjaji ljepotom života mog.. Kao najljepši biser na svijetu.

Godinama.. Možda nerazumno. Tražim.. Otkrivam mirise.. Pokušavam te naći.. U tim pretincima srca mojega.. Shvaćam i razumijem.. Ti si put do mene.. Do moje biti, same srži postojanja.. I ta potraga koja traje.. Taj dodir.. u plamenoj buktinji života.. U tim susretima duha i tijela.. Razum me moj toj iskri života privodi..

Ponekad u zivotu , u trenutku kojeg srečom zovemo ... Naiđes na posebnu osobu, nekoga tko ti mijenja zivot .. Poglede na svijet , samim time sto je prisutan, nekoga uz koga povjerujes ... Da postoji istinska dobrota i ljubav na svijetu... Hvala ti na toj sreči malena....