Osuđen porotom smrtnika suđen na samovanje Izgnanstvom iz duše tvoje Zanijemih kao kišna kap na rubu beskraja !

I know you believe that good things come to those who wait, but my wonder is ... why does it take so long for those good things to arrive, and why does the wait have to come with all these obstacles of hard and testing times? All I have right now are my dreams of you

Tu si… I ništa više nije važno...Ćutimo… Bez riječi o prošlosti ,budućnosti .. Tu si potpuna …Dlanovi tvoji na mojim obrazima… Bez riječi snovima mojim vladaš , govoriš..Ti si sav moj svijet… Bez riječi,ćutiš, znaš moj odgovor… Između hiljadu njih, oboje usamljeni… Bez dodira, neraskidivo povezani.. Tu si.. I kada nisi tu…I ništa drugo nije važno

Pitam se ? Kada bi znala ,koliko te samo u pogledu mojem ima. Onako predveče u tom smiraju dana, u kojem šečeš obzorom života mojega . Obasjana tim nebeskim svjetlom , što sam stvoritelj nam dade . Da li bi osmijeh prohujao licem tvojim . Kada bi znala kako svakodnevno, nečujno u srcu mi se sve više nastanjuješ. Da li bi duša tvoja od sreće zatreperila . Da li bi tada zavladao onaj poseban mir Ta bistrina , ta tišina ljubavi same U kojoj te nalazim,ljubim ,volim Pitam se ? Kada bi znala da snovima mojim vladaš,caruješ tom toplinom ljubavi ,dušu moju daruješ da poželim snivati vječno, ostati tamo zauvijek Da li bi sklopila oči samnom zauvijek U tim prostrastvima beskraja toj vječnosti duša naših ...

Snijem u sjeni jesenjeg lišča.. Putujem,tim putevima šarenim. Obojenih misli tim bakreno ,zlatnim bojama. Opstajem, u mirisu te svježine dana. Živim u tim dalekim svjetovima.. Jer samo tako osječam i ostajem uz tebe.. Žene koja šušti i leluja tim jesenjim danima. Putuje tim išaranim danima. Vezana tim posebnim nitima misli.. Sa odsjajem u kutku mojeg oka… U danu u kojem tišina postaješ.... Tišina,da tišina si kojoj kucam na vrata.. Dok polako zima ,jesen svojom hladnoćom osvaja.. Ja snijem ..

Noćas sakri me, u oku svojem , i ne dopusti da kliznem niz obraz tvoj.... Prožmi me mišlju svojom i nikada ne dopusti da nestanem ... Sakri me duboko u sebe... U pukotine svoje duše neka u tebi rastem i ljubavlju te ispunjam... Noćas mila moja , pokrij me snom... Da se ovo tijelo od nedostajanja zagrije.... Da mi više nikad mila moja.. U tom čekanju vječnosti naše hladno nije!

Osluškujem tu jesen što stiže, čudno doba suzama natopljenog lišća .... Unatoč crnilu što okružuje nas .. Taj mrak nije kriv za našu tugu i strah .... Nego srce ovo usplahireno .... Su spregnut dah od nedostajanja ... Sapete a opet prazne ruke .... Prepolovljeno vrijeme ..... Vrijeme bez tebe , a još ćutim tvoje snove kako dišu .... Pomisao na odlazak zauvijek na vidanje ovih rana .... Ljubavi Mogao bih pisati o tebi satima,danima mjesecima,godinama,vjekovima ... Toliko si toga probudila u meni toliko neznanih i znanih osjećaja .... Ali ne mogu više bile bi to samo riječi koje bezvremenim svijetom plove ... Treba znati kada je kraj .... Zatvoriti vrata tih svjetova I ostati u vjeri da postoje neka druga Naša bolja vremena !

Ta igra misli ,koja me čini živim ... Zatvaram oči i snijem Postojimo .. Ti i Ja... Ljubav... Buđenje... Radost ... Utkani jedno u drugo... Vezani daljinama , nekim drugim svjetovima ... Besmrtni ,sve dok postoji san... U toj igri misli,kad sklopim oči ...