somwhereinside

Sretoh te I postajem tvoj .. Taj trenutak u noci Znaj … Misao si u nedostajanju Sanjana nada u trazenju i taj voljeni jedinstveni meni sasvim poseban osmijeh Onaj jedan poseban u nizu U tom lutanju i trazenju I tako izgubljen i naden u trenu Sretan što te Sretoh ….

Pogled.. Osmijeh.. Obečanje.. Čežnja srca.. Trenutak mira.. Bliskost tvojih dodira.. Najnježnija tišina… Pogled obojen likom tvojim.. I ta vječnost… Gdje dušom obgrljeni postojimo… U toj punini srca.. Srca, koje u tom nedostajanju … Zaogrne dušu.. Privije ju uz sebe.. Za obečanje,nadu… Za ljubav.. Za vječnost… Da svemu smisao da… Jer oslikah dušu svoju ,likom tvojim…

Ljubav ,kao život...Stapa se i urasta u samu dušu....Toplinom te prožima,tu vrelu krv čežnje dok u ritmu srca kuca i čini te živim...

Jednog proljeća ... U praskozorju novog dana , jedne slatke zore ... Ti prelijepa nebeska vila , poslana sa nebeskih visina.. U toj molitvi života .. Meni za sreću... Meni za radost u srcu ... Meni za vječnost ... meni za mir... Meni za postojanost... Meni za ljubav vječnu... I od tada ,od te zore volim te svim srcem moja malena....

Večernji trenutak… Sječanje na tu bujicu emocija.. Taj noćni smiraj koji tebi me vodi… San koji me otisne na obale tvoje duše.. Misao….. Ti u bešumnosti nebom mojim ploviš… Ti moja kap krvi.. Sačinjavaš me i činiš.. Ti moj svijet… Moja ljubav..

Možda nemogu ništa ,možda nisam dovoljno jak ... Jer ja ma koliko želim ,svijet mijenjati ne mogu ,zagladiti njegove oštre rubove što dijele nas ,zabraniti sve te daljine što nas razdvajaju, ,pobijediti sve te muke koje tvoje nježne ruke od mene kradu ...ne mogu nas zaštititi od vremena koje protječe ,od samoće koja se nameće ... Ali jedno mogu, voljeti te ,voljeti tebe srcem ,dušom ...Tebe i jedno naše nezaboravno proljeće....

I nemojte misliti da smo obični, kao svi isti smo.. Svi smo mi posebne duše nekad sretni, nekad izmučeni stvarnošču. I opet ne mijenjam se ja, samo neke principe, jer život je to i svi ga uzimamo ko od šale. Hodamo kroz život gazeči one koje volimo sve zbog nekih sebičnih razloga i uvijek za to nađemo opravdanje … Razlog?, Zbog čega ? Zbog naše savjesti koja nas ipak ponekad muči znajuči ga gazimo ljudske duše a ne zemlju … I teška je ta cipela riječi ,postupaka,sve one hladnoče duše i slomi te ponekad onaj hladan pogled isprazan kao da te pita !! Šta češ ti tu ?Šta radiš ovdje ?Volim te!!! ali ne sada, tko zna možda sutra ,možda nekad te zavolim kad vremena ču imat .I tako iz svijeta mašte sa vama, ulazim u stvarnost! Onu surovu svakidašnju . Neću da molim više, ni da pričam gluposti jer nemam više živaca nositi taj kamen kad si tužan, uvijek spušten si nije pepeo, ni žar, ni plamen! I sada mi je žao za sve one sreče koje samo prohujaše mojim životom, da sam znao da če biti tako kratke zadržao bi ih duže probao bih ih drugačije proživjeti .I svjestan sam i znam granice svoje stvarnosti i mašte, ma kakve bile. I na kraju bio ovakav ili onakav, ma svi smo mi isti u duši i ma kakav život bio , vjeruj samo jednoj osobi i to onoj koja te iskreno voli i to je to !

A ako me nikada i ne upoznaš..Ako me nikada i ne nađes..! ..Ja cu imati tebe i ti ces imati mene, odavde pa do vjecnosti,zauvijek,bez pocetka i bez kraja..!!

.......Nikad ne znas sto ti zivot nosi, sto znaci ljubav kao dio toga… Kad volis zaboravis ko si, ljubav postane veca od zivota , od boli .. Pamtis samo one sretne trenutke ,Sanjas srecu i pozelis da nikada ne svane...

Ne mogu reći šta je ta snaga. Samo znam da postoji i postaje dostupna samo onda kada ste u stanju uma u kojem točno znate što želite i kada ste potpuno odlučni da ne odustanete sve dok to ne dobijete .