Postoje li u nama neke nepredvidive misli iz dubine. Postoje li neke stvari neprevodive u rijeci ljudske . Postoje li ljudi koji nas na poseban način dirnu . Možda ! Ne znam ! Ali znam da ponekad osjećam .. U tom smiraju dana ,pred sam san.. Sa tim pahuljama, što lepršaju kao u nekom plesu neba Osječam da gledam te,skoro dodirujem svojom dušom. Tim nebeskim očima što gospodar neba nam podari . Putujem pogledom po tim tunelima svoje proslosti i kao u izmaglici zeljno iscekivane buducnosti. Muce me ti vjetrovi stvarnosti ,ta prasina sadasnjosti. a osjećam se kao da živim u prošlosti .... Muke su to po čovjeku,boli po uspjehu i neuspjehu Traženja i lutanja ,stvarnost i iluzija .. I ponekad mislim, da nisam ono što htio bih biti . Kao da zarobljen sam u tijelu tuđem , jer znam što želim ,a osjećam da nesmijem . Kao osmijeh uljepšan tugom ,ili bol prožeta radošču . Sve to kroz misli mi prolazi ,ponekad !kao da sjedim na raskrsnici života i pitam se kuda krenuti treba ? Ali u tom promišljanju znam da krenut tvojim putem treba ! Jer od kad upoznah te, ova duša ,te nebeske oči ne sklopi..

Volio bih da mogu dotaknuti to tvoje nježno lice... Da te usnama svojim toplo osjetim, zudim. Jer negdje u odbljesku tog... tobom ispunjenog neba, te vječnosti moj dah se sa tvojim mijesa . Kroz te nebeske niti osjećam tvoje tople oci,taj pogled koji ljubavlju zrači... I nije mi vise bitno da li sam ja jos ja ...ili postojim samo kroz tebe dok je tog vječnog trenutka... Znam da do tebe stize,taj osječaj, ta nit , jer sa tim životnim plamenom te slutim i znam da sve si mi blize..

Ti životni lanci ,što vezaše ruke moje.. U toj mračnoj želji mojeg srca.. Ta kap, vrele, željom za tobom zagrijane krvi, što klizi mojim venama.. I ta sjena tvojeg nježnog bića što polumrakom moje sobe prolazi.. Ta strast i jauk.. Tuga i bol.. isprepleteni zajedno zauvijek..

Nemir Od sjećanja Od tih boja i mirisa Od prolječa naših Od srca Iz dana u noć U snu Udahnuta tuga I neznam kako Preživjeti taj nemir Tebe u sebi ….

Odlazim putem svojim ,vrijeme je krenuti .. Kasno shvatio sam .. Nakon svih boli i ožiljaka, koje sam na tvojoj duši urezao. Nakon svih isčekivanja i uzdaha, koji nisu olakšanje donosili.. Ti moj anđele ,ljubavi moja ,nijednu ružnu riječ, o meni nisi izustila… Bože moj , koliko je tvoja duša čista…

Divno je imati nekoga, iako je daleko, tako je blizu.... Ti si nesto posebno, sto mi se u zivotu moglo desiti, nemoj nikada otici, jer to kod mene o tebi, nikada nece prestati.... Nema dana, a ni hladne noci, kada na tebe ne pomislim, do tebe nekada da li cu doci, i u tvome zagrljaju da u san uplovim...

Nalazim te u vjetru, koji sapuce tvoje ime. Vidim te u ogledalu mojeg života , jer ti odavno si moje drugo ja. I uvijek iznova srećem te u prolazu jer su nam putevi oduvijek isti. I tako oduvijek znam da naci cu te, ćak i tamo gdje traga ti nevidim jer si posvuda.. Gdje god pogled skrenem , tebe vidim oduvijek ..

Volim te i u toj šutnji koja nastanjuje me .. Volim.. Jer poznajem svaku misao tvoju.. Svaki tvoj pokret,svaku tvoju želju.. I mada šutimo ...Osječam te .. I kada odem ti bit češ tu u meni .. Jer čemu uopče trošiti riječi.. Kada osmijehom između dodira usana , Tih naših isprepletenih prstiju ,sve znamo..

Slovo po slovo ne čine me ničim posebnim.. Jer ja … Ja sam ono što jesam.. Nekom Stvarnost .Nekom iluzija.. Običnost u njenoj neobičnosti.. Protičem ovim životom poput rijeke što juri.. . I neznam šta je prošlo a što buduće.. Potpun,misaon,ali propadljive sudbine.. Ja sam ono što jesam,nekome sve… A večini ništa…Tek prolaznik u šetnji tim putem.. Kojim ljudi kraju svome kreču…. Sve u svemu.. Ja sam sve što mogu i želim biti.. Tebi kojoj slova svoja poklanjam…