Ta neka tuga
što u riječi miruje…
U tom stihu što ga nema…
I ta pjesma o tebi
što nijema osta…
Ta želja i nedostajanje
koja tišinu tvoju,
u uzdah moj pretvara…
Tebi koje nema
2 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
kako nema…. dok god cujes kako ispod koze treperi, kuca, sluti, snije… ima, ima…
sa par stihova sve si rekao, divno somewhereinside 🙂
Živi,vri mada ponekad izgleda da nikog nema a tu su ,tnx Uljezice 🙂