Usnuh tu ljubav tvoju..
Tebe,
koja topiš dušu moju..
Na tom rubu zvijezde
što sjaji…
I taj mjesec što nas obasja..
Dok crtam rubom tvojih usana
poljubac mek..
Zagrlih te ..
I na zemlju kleknuh pustu,
u molitvi toj ime ti izustih..
Zvjezda si što gori..
Magla što u moje srce se splela..
U nutrini svojoj
šapućem ti..
Ja te ljubim..
Mada znam
da to samo san je ..
da te gubim…
2 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Jednog dana mozda san postane stvaran
Ko to zna
Bez snova covjek je nista
Lijepo ti ovo skladas… bas lijepo
🙂
Lijepo je biti tu kod ovako skladnih duša , da svoju dušu sa vremena na vrijeme odmorim..Hvala ti uljezice 🙂